Župa Sv. Lovre Babina Greda
Odlaskom Turaka iz Slavonije nastaju prve župe na ovom prostoru. Budući da je Babina Greda bila reletivno malo selo te nije mogla uzdržavati župnika pa postaje filijala župe Lukačev Šamac tj. današnji Slavonski Šamac. Župa Šamac osnovana je 1725. godine, a prvi upravitelji su franjevci, 1764. franjevci prepuštaju župu dijacezanskim svećenicima. Uz Babinu Gredu u župu pripadaju i sela babogredske posavine.
Preseljavanjem Babine Grede na novu lokaciju, uz rijeku Beravu, udaljenost između župe Šamac i filijale Babina Greda iznosi 8 km. Prostor između dva sela bogat je podzemnim i nadzemnim vodama, pa svećenik za vrijeme visokog vodostaja nije mogao dolaziti izvršavat obrede. Dvije prilike će se poklopiti da Babina Greda postane samostalna župa. Prva je demografski rast sela, a druga je premještaj kompanije iz Gundinaca u Babinu Gredu, koju je pratila odluka carskog dvora da sjedište kompanije i župe mora biti u istom mjestu.
10. kolovoza 1785. Babina Greda postaje samostalna župa, župnik postaje Ivan Lipljanović. Prva crkva sagrađena je od hrastovih brvana te je pokrivena šindrom, a posvećena je sv. Lovri. S vremenom postaje tijesna jer prima vjernike iz Babine Grede, Šamca i Kruševice. Župnik Bartol Smilošević dobiva odobrenje biskupije i carske vlasti za gradnju nove crkve. Carska vlast naređuje da graničari pripreme 556 hvati drva u šumi Škopinjak, a svaka kuća mora od hvati pripremiti cjepanice te ih odvesti u ciglanu radi pečenja cigle.
Kamen temeljac za novu crkvu postavljen je 30. lipnja 1835., a blagosov crkve izvršen je 13. svibnja 1838. godine. Bartol Smilošević također gradi crkvu sv. Petra i Pavla u Šamcu, te osniva novo groblje jer je staro daleko od sela i nepristupačno za visokog vodostaja. 1869. gradi se crkva Uzašašća Kristovog na groblju.
Godine 1919. Šamac i Kruševica odvajaju se od Babine Grede i postaju samostalna župa. Gotovo pola stoljeća u Babinoj Gredi živi i djeluje župnik Josip Blažeković koji pruža mještanima duhovnu ali i kulturnu obnovu. U župu dovodi časne setre svetog Križa, pruža pomoć doseljenom stanovništvu iz pasivnih krajeva.
Njegovim stopama nastavlja i župnik Vjenceslav Hošćek pružajući pomoć prognanicima iz istočne Slavonije i Bosanske posavine, osniva karitas, te popravlja ratom oštećenu crkvu. Zadnju obnovu crkve obavlja župnik Ivo Tunjić 2006. godine, no zbog nedostatka financijskih sredstava obnova je trenutno zaustavljena i čeka bolja vremena.
